Ah, taj Murphy...

Ja ne znam kako je kod vas, ali ovdje se pržimo kao da smo u Sahari. Dobro sad, nije baš, baš kao u Sahari, ali je dovoljno toplo da ti se siva masa u glavi pretvori u kašu. I opet, ko o čemu, ja o kukanju. Pa zato i ovaj blog služi. Da kukam! I haman postove pišem samo kada mi se kuka. :D :D :D

Napisah već ranije da sam bila na godišnjem i da sam zamal` dušu ispustila od silnog čišćenja i prevrtanja svakog kvadratića stana u kojem živimo. I taman se ja nekako skockam i čekam da se mladunac broj 1 vrati kući poslije dva mjeseca izbivanja, a s njim dolazi i moja mama, kad ono, "Ne liježi vraže!". Vlasnik našeg iznajmljenog stana odjednom odluči da je vrijeme da se kupatilo renovira.

(/&%$#"$%&/()=)(/&%$%&/()=)(/&%$#$%&/()=?=)(/&%$#"#$%&/()=?*=)(/&%$#"#$%&/()=

Pa kud ćeš sad, sunce li mu šareno!?!?! Em sam se sredila i očistila ko čojk, em mi je puna kuća što ljudi, što pasa, em je vrućina, pa smo bez vode, em.... Pas mater!!!!

Ništa nije pomoglo; dovukao je majstore koji su prvog dana izrovili sve živo što su našli. Prašine je bilo ne samo po stanu, već i u svakoj pori jedinke koja se zatekla na mjestu zločina. Drugog dana su povadili sve stare cijevi i počeli postavljati nove. I onda ode voda. A vani 39 u hladu. A mi se lijepimo od znoja i prašine. Za poluditi. Iiiiiii ovo nije ništa, jer su prave muke zapravo, tek počele. Došao je keramičar koji mali wc i kupatilo od nekih 3 m2 lijepi pločicama evo, već treći dan. I ne zabušava majke mi, nego radi od 07:30 do 18:30h. I ne želi ni kafu, ni sok, ni vode. Ništa. 

Za popizditi!!!!!!! Za popizditi! Evo, upravo dok kuckam ovo, zvoni mu telefon, a jadničak je kanda malo nagluh, pa se dere: "Ja! Joaaaaa!" (ovo mu dođe kao da kaže "alo"). I tako, on fino lijepi natenane, ne metar po metar, već centimetar po centimetar. Da ne pričam da smo ko u kućnom pritvoru jer majstor drži ulazna vrata otvorena pošto pločice reže u dvorištu, pa samo šparta gore-dole, a mi smo sćućureni po sobama, jer hajd čik otvori vrata od sobe, pa da vidiš kako psi lete vani i to brzinom svjetlosti. 

Četiri dana sam bez tuša. Ne samo ja, svi mi. U ovom slučaju, Bog mu/joj zdravlja dao onom ko izmisli one vlažne maramice. Ja ne znam koliko smo paketa tih maramica spičili u ovih par dana. Užas!

Dan poslije prvog ljepljenja pločica, u kanti sam snimila neke restlove, pa sam tako malo kopala po majstorovoj kanti za otpatke i našla fine komade odbačenih pločica. Kako nemam šta raditi, jer u ovom haosu i nemaš uslove, nit volju da bilo šta radiš, izvukla sam četkice, salvete, ljepila i zadala se.

Malo dekupaža, tek toliko da me mine želja da nekome zubima otkinem glavu. Mati kao pravo zakeralo (volim te mama! :D) se ozbiljno zadala, pa je uputila par narudžbi. :) I tako, sjedim na balkonu i lijepim. Eeee da oće da bude tako jednostavno, ali ne. Ne, ne,ne. Nigdje listić na grani da se pomjeri do onog trenutka dok ja nisam izašla vani i to u punoj ratnoj spremi. I onda je počelo prvo da sramežljivo pirka,a zatim i kao malo ozbiljnije da puše. A ja pipavo režem salvete. E, pa brate dragi, pa ovo nije normalno! Pa dobro bre, pa jel je moglo da sam baš toliki maler i baksuz?! "Pa ovo nema ni u Beogradu", rekao bi Taško Načić u kultnoj nam predstavi "Vikend mrtvaca". :DDDDDDD

 

Kud sam se zamlaćivala sa pločicama i usput uspela da posječem dlan, još sam i na pijaci snimila šljivaste paradajze koje su dušu dale za sušenje. I ja budala, i pored svih nedaća, kupim jedno dvije kile (za probu) paradajza i krenem da ih sušim. U rerni! Eeeeeeee munuta ženo. Munuta!!!!!! Bilo me strah da mi se prašina ne zalijepi po paradajzima, pa sam ih krknula u rerni. Na plus 500 C vani, ja sušim paradajze u rerni. Pa samo lujka to mož` da radi. Pametan čovjek, ne.

Nego, da se ne zamlaćujem previše, od huje bi pisala do sutra, da privedem kraju ovaj post.

Recept je jako jednostavan. Malo sam vršljala po netu, čituckala neke recepte i iskombinirala par njih i evo šta sam na kraju dobila.

Potrebno

• 2 kg paradajza "šljiva"
• morska so
• šareni biber (crveni, zeleni, bijeli i crni)
• iglice ružmarina (poslala mi Ktina sa Šipana :*)
• timijan (mladunac brao na Bistri :*)
• maslinovo ulje
• Puuuno, puuuno strpljenja.

Postupak

Paradajz sam oprala, obrisala i rasjekla na polovine, a one veće i na četvrtine i rukama im izvadila sjemenje. U pleh od rerne sam stavila papir za pečenje i poredala paradajz sa kožicom prema dolje. Svaki sam posolila i stavila ih da se peku/suše prvo na 120 C, a zatim na 100 C. Pet sati. Ko budala, a kuhinja u crvenoj zoni. Kud je sunce popodne na toj strani pa imaš osjećaj da si pod pekom, pa još i pet sati "ražnjičanja". Bem ti i paradajze i sušenje i renoviranje kupatila i sve!

Nisam ih ostavila da se osuše do kraja i da postanu kao listići, takvi su bili samo oni koji su bili tanje isječeni. Nebitno, ohlađeni paradajz sam potrpala u male teglice i između svakog reda paradajza sam stavljala morsku so, biber, ružmarin i timijan. Zalila maslinovim uljem da pokrije paradajz i dobro zavrnula poklopac. 

Prva teglica je pukla već sutradan, a ostale ljubomorno čuvam. A kad prođe ova ludnica, opet ću da haram pijace i da sušim paradajzove. Nek puknem od vrućine, ali vrijedi za svaku paru. I grašku znoja! :D