Juče sam ponovo bila na njenom blogu... Čini mi se da će skoro godina kako naša Urbana stonoga nije više fizički sa nama. Fizički da, ali duhom je uvijek tu jer ja vjerujem da čovjek živi onoliko dugo koliko se ljudi sjećaju na njega...Mislim da nema dana da dođem na blog, a da je se ne sjetim. Nekad davno me je očarala svojom duhovitošću, nekim njoj svojstvenim humorom i nevjerovatnom snagom sa kojom se borila do samog odlaska. Teško mi je da ovo pišem, ali nekako osjećam da bi mi bilo lakše da svoje osjećaje stavim na papir.
Prošle godine sam sasvim slučajno nabasala na jedan mamajacin post ili komentar, ne sjećam se više, da je Urbana stonoga otišla zauvijek. Strašno me je pogodio njen odlazak. Isto smo godište, i nekako me je ta empatija toliko pukla da danima nisam mogla niti spavati kako treba, niti raditi kako treba. Vidjela sam i posvete koje ste joj pisale, čitala i plakala kao kišna godina. I sada, dok ovo pišem, pokušavam ne fulati slova zbog suza. Čudno je to kako čovjek može ispoljiti toliku količinu emocija za nekim koga nikada nije upoznao u realnom životu. I to u vremenu kada definitivno možemo reći da je ona Hobbesova "Homo homini lupus est" itekako prigodna za vrijeme u kojem živimo...
I juče dok sam pravila ovaj kolač, mislila sam na nju. Pahuljast zbog slatkog vrhnja i mascarponea, kiselkast zbog breskvi, gorak zbog tamne čokolade i čvrst zbog biskvitne podloge, podsjetio me je na nju :) Jer, čini mi se da je Ona bila upravo takva; sve u jedno. :)
Zbog toga, neka ovaj kolač bude u njenu čast, jer je bila osoba koju niste mogli sresti iza svakog ćoška. Bila je osebujna, vedra, uvijek nasmijana, sa ogromnom željom za životom i čini mi se da je uživala u svakom trenutku istog. Da govorim istinu, možete se uvjeriti ako odete na njen drugi blog, Poezija i Poza. Pogledajte joj profil, pročitajte koji su njeni omiljeni filmovi, knjige, interesovanja. :)))) Zaista je bila posebna!
Mila moja, nadam se da osjećaš da još uvijek mislimo na tebe i reci anđelima da te čuvaju i paze, kao što su te i ljudi na Zemlji čuvali i pazili. Nedostaješ mi puno! :*
Certified Crazy Cake
Potrebno
Biskvit:
- 4 jaja
- 4 kašike šećera
- 3 kašike oštrog brašna
- 1 kesica vanilin šećera
- 1/4 kašičice praška za pecivo
Krema:
- 500 gr mascarponea
- 500 ml mliječnog vrhnja za šlag
- 6 kašika smeđeg šećera
- 1 kašika vanilije ekstrakta
- ocijeđene breskve iz kompota (konzerva od 800 gr)
I još:
- 50 gr tamne gorke čokolade sa 70% kakaa
- 1 kašika ulja
Postupak
Za biskvit, pjenasto umutiti jaja sa šećerom i vanilin šećerom, dodati brašno i prašak za pecivo i špatulom izmješati, pazeći da smjesa "ne padne". Nauljiti kalup (ja sam koristila okrugli kalup za voćne tortice, sa podignutim obodom) i sipati smjesu, pa peći u zagrijanoj rerni na 180 C, dok se krajevi biskvita ne odvoje od stranica kalupa.
Vrhnje i šećer umutiti, pa dodati vaniliju i mascarpone i mutiti dok se sir i vrhnje ne sjedine. Pečeni i ohlađeni biskvit namazati sa polovinom pripremljene kreme, a zatim preko kreme poredati polovice breskvi i prekriti ih odozgo sa drugom polovinom kreme. Polovice breskvi sam prerezala još jednom na pola, jer mi se učinilo da bi mi količina breskvi bila mala za veličinu kalupa.
Čokoladu i ulje zagrijati dok se čokolada ne otopi i kašikom sipati preko kolača. Neka odmori u frižideru nekih 2-3 sata i to je to. Ja sam bila otopila 100 gr čokolade i definitivno je to mnogo. Čokolada je curila na sve strane, ali ja sam hrabro pokušala nalijepiti tih 100 gr preko kolača, pa kud puklo da puklo. Kolateralna šteta je bio prvo frižider, a onda moje ruke, jer sam morala da skidam čokoladu koja je curila po svemu što se nalazilo na rešetkama ispod kolača. :)))))
Коментари
Постави коментар