Mda. Toliko toga se desilo dok me nije bilo na blogu, da ne znam odakle bih krenula...
Možda odavde..
Jel se iko sjeća ovog crvuljka? :)
Evo je sada, nekih šest mjeseci kasnije. Raste i polako se pretvara u pravu ljepoticu. Moja ljubimica, Brita.
Kako već od ranije imamo Charlija, bilo je upitno šta ćemo kada Brita spolno sazrije...mislim da već prije napisah da će onda Charlijeva jaja biti kolateralna šteta. :DDDD I bi tako...ali ova naša, zapravo moja "surova" odluka, zamalo ga je koštala života. I mog naravno.
Prošlog ljeta, prije nego što sam mu ošišala divnu, mekanu grivu...
Negdje krajem juna smo odveli Charlija na kastraciju. Prije toga se fino raspitali, gdje, šta, kako i odluka je pala na neku privatnu vet kliniku udaljenu od Tuzle nekih sat i po vožnje autom. Sama operacija je prošla veoma brzo i bez nekakvih komplikacija, osim što sam se prepala kada je bio anesteziran. Rana čista, dva končića, ma milina rekoh sebi, ovo će proći brzo i bez ikakvih problema. E, pa, šipak! Dobio je plastičnu manžetnu, koja služi da se ne dira na mjesto reza, i bila sam sigurna da ću moći malo odspavati tu prvu noć. A, kako sam bila u krivuuuu...Kako je anestetik popustio, počelo ga boljeti, pa se jadan sakrio ispod dječjeg kreveta, nabio nekako onu manžetnu i lizao ranu do iznemoglosti, misleći vjerovatno da će bol prestati.
Rano sam ustala tog jutra i otišla ga potražiti. Snimim ga ispod kreveta, ali nema sile koja ga je mogla izvući odatle. Na kraju smo morali rastaviti krevet da bi ga izvukli.
Brzo se oblači, i usput zovi njegovog veta, starog čiku sa trenerkama nategnutim do iznad pupka, koji je smiješan do bola, ali koji izuzetno dobro zna raditi svoj posao.. Injekcije, protiv bolova, antibiotici, kapsule, rivanol, oblozi od borne kiseline, zavoji, suze, neprospavane noći...Deset dana borbe za njegov život, mislim da sam i ostarila toliko. I zvjeričak moj mali se izvuče. I to antibiotikom koji se daje kravama kad imaju mastitis. Ništa drugo nije pomoglo..
Od tada se moj Charlie promijenio. Postao je loš, agresivan, a mislila sam da će se smiriti, obzirom da su kastrati kao mirniji... Ko li će ga znati. Rano je, prošla su nepuna dva mjeseca, treba vremena da se tijelo očisti od hormona, tako bar kažu. Uostalom, vrijeme će pokazati..
No, da se vratim ja na Britu. Sada ima nekih sedam i po mjeseci i trebate ih vidjeti zajedno! Koja je to banda! :))))))) Charlie je tako zna otresti, da ona leti ko krpa, al se ne da. Žilavo je to zvjerče, pa se sagne i ugrize ga za šapu i kad se Charlie sagne, dokači ga za uho. A kada Brita jede? Ovo zrno od dvije kile, sa sve mašnom, se odjednom pretvori u Kerbera. E, tad se Charlie koji je troduplo veći od nje, fino povuče i sačeka da gospođica pojede svoj dio. :)
Obožavam ih! Koliko puta budem nadrndana zbog posla, i sve me prođe kada počnu cviliti sa druge strane vrata. Ne stignem ni ključ u bravu staviti, a već skaču i čekaju da uđem. A onda, ne znam više koji pas na koji dio mene kidiše :))))) Jedno skače oko nogu, drugo skoro do polovine. Pa uzmem jednog, a drugi vrišti, pa sjednem, uzmem oboje, pa ludnica. :)))
I ne smeta mi što mi ponekad kuća nalikuje kao ona iz filma Bethoven :))) Ne, zaista. Sve se da počistiti, ali ljubav koji mi psi svaki dan daruju, e za to nema ekvivalenta. Tu djecu ne računam! Ovo je post o psima!
Poslije šetnje
Eh, pošto sam si fino dala oduška, sad ćemo na recept(e). Dva su, nisu moja, i od iste su autorice. :)
Jedan nam se svidio pravo, drugi nije loš, ali po meni, traži dorade. Mislim da ima potencijala da postane jako fin kolač/torta, kako god hoćete, pa ću se malo igrati dok ne dobijem ono što želim. Sada ide u izvornom obliku, a kada ga doradim, objavit ću ga ponovo, sa svim izmjenama.
Prva ide Fenomenalna čokoladna torta. Čokoladno. :)
Drugi je Creamy Monte. Tu imamo posla. :)
A do tada? U slast vam bilo! :)
Коментари
Постави коментар