Nema ga boljeg. Možda zato što smo ja i brat odrasli uz ovaj pekmez ili zato što je stvarno ekstra dobar. Neuobičajen je, jer nije maziv, nikad ga nismo jeli sa hljebom, već smo mackali kašičicama. :))))) Moja se djeca takođe slade tako. :)
Mama ga više ne pravi, kaže nema za koga, ali ja nastavljam sa tradicijom; greota je da mi djeca odrastu bez sjećanja na ovu divotu.
Doduše, godinama sam ga malo promijenila, ali je generalno koncept ostao isti. Mama ga je pravila bez grožđica, vanilije i ruma. Ona je dodavala kašiku-dvije tamnog vinskog sirćeta. Ja sam ga par godina zaredom pravila sa dodatkom čokolade, a u zadnje vrijeme samo i isključivo ovu varijantu.
I mislim da mu ne treba mu mnogo uvertire. Kao i za sve fine stvari, riječi ponekad budu suvišne.
Potrebno (količine prilagoditi prema vlastitim željama)
- 2 kg crnih šljiva
- 100 gr suhog grožđa
- 700 gr smeđeg šećera (ja koristila Cassonade)
- sjemenke od 1 štapića vanilije
- 2 supene kašike cimeta u prahu
- rum
Postupak
Šljive oprati, očistiti od koštica i prepoloviti. U pleh od rerne poredati šljive sa kožom prema gore, ali u jednom sloju. Između šljiva staviti grožđice. U posudu izmješati šećer, vaniline sjemenke i cimet. Prekriti šljive ovom mješavinom šećera i staviti u zagrijanu rernu na 200 C. Pošto su šljive u jednom sloju, ne treba im puno da se zapeku. Meni obično treba jedno 20 minuta, nekad ni toliko. Sve zavisi od šljiva, koliko će soka da puste. Par minuta prije nego su gotove, dodati jedno 2 kašike ruma i vratiti u rernu.
Gotove su kada im meso postane crveno, a sok postane kao sirup, izrazito tamne boje.
Vaditi velikom kašikom u tople tegle i odmah ih zatvoriti poklopcem i prevrnuti ih naopako da tako odstoje pet minuta, pa ih ponovo okrenuti poklopcemm prema gore.
U taj isti pleh ponovo poredati šljive i ponoviti čitav postupak, dok se ne potroši čitava količina šljiva.
I to je to.
Napomena!
Ono na šta treba obrnuti pažnju je dužina pečenja. Ne treba ih peći puno, jer kada se ohlade, stisnut će se malo. Najbolji pokazatelj da su gotovi (osim po tamnoj boji sirupa) je kada se kašikom zagrabe šljive, da taj sok ili sirup ne curi u mlazu, već da kaplje.
Ovaj ću recept iskoristiti kao ulaznicu za blog igricu Ajme koliko nas je, čija je ovomjesečna domaćica naša virtuozna majstorica pita, Snježana sa super namirnicom koja nas polako uvlači u ljepote jeseni. :)
Коментари
Постави коментар