Македонка во Шведска

Subota je, hladno je do bola, a napolju već 3 dana neprekidno pada snijeg. Jesmo li zavejani? Jesmo! :) Večeras smo ja i moj stariji sin istovremeno izveli pse u večernju šetnju i iako to prije svega izgleda, a bome i zvuči kao da koljem pse, uživala sam do maksimuma. :)))) Ne izvodimo pse zajedno, osim kada se nose na livadu da se dobro istrče. A kako smo zavejani i do livade se ne može, osim ako se igramo Dedala ili u gorem slučaju, Ikara, ostaje nam opcija šetnja ulicom i između zgrada. Sve je to fino i krasno, dok Hitler aka Brita ne izađe zajedno sa Charlijem. On hoda fino i odradi sve po P.S.-u, ali ona? Jel on ispred nje, to se otima, urla, skiči kao da je kolje neko. Ljeti su ljudi znali izlaziti na prozore da vide ko to zlostavlja psa. A ja? U zemlju propasti od stida. Charlie Na "našoj" livadi :) Nije da se ne radi s njom, nije da je totalni dibidus, jer ta njena minijaturna glavica razmišlja 200 na sat. Sve živo razumije, ali radi ono što ona hoće. Kod nje n

  Ovog puta nemam laku zadaću. Nije problem u kuhanju i jelima, već o tome kako da u par riječi opišete nekoga koga ustvari ne poznajete, a znate ga. :) Zeznuti oksimoron, a? :) Još od dana kada je Njen blog izabran za njuškanje povodom FBI igrice, ne prestajem vršljati po Njenim receptima. Gledam, čitam, oblizujem se, rastužim se i nasmijem se. Sve to u jednom blogu. :) Na svom blog profilu je nabockala par riječi koje je opisuju: majka, supruga, sestra, tetka, prijateljica, profesorica.. I da uživa u svim tim ulogama :) Dok sam se pripremala za ovaj post, saznala sam da postoji još jedan Njen kutak u koji, vjerujem ode da se odmori od svakodnevnih briga koje smaraju sve nas, obične ljude. :) Iako je nikada nisam uživo srela, imam osjećaj da je poznajem dugo... Volim Njenu jednostavnost, divna jela koja, očito sa puno ljubavlju sprema za svoja dva mlađa i jednog starijeg momka :), volim kada sa nama podijeli recepte za neka starinska, pomalo zaboravljena jela...A, potpuno me je

Ovo je veoma stari način slaganja/preklapanja tijesta koji na kraju rezultira divnom, razlistanom katmer pitom. :) Katmer na turskom znači karanfil ( Dianthus barbatus ) i naziv u potpunosti joj odgovara jer sam način kako se kora reže na trake, podsjeća na cvijet turskog karanfila.  Turski karanfil (Dianthus barbatus ) (slika je preuzeta sa Interneta) Priprema je veoma jednostavna, jedino je potrebno nešto više vremena da se napravi. Vjerujem da ćete zaboraviti na sve muke pripreme, onog trenutka kada zagrizete u mekano, mirisno tijesto. :) Potrebno Tijesto 2 šolje od 200 ml, mlake vode 6 ravnih šolja od 200 ml, mekog pšeničnog brašna 2 supene kašike šećera 1 kafena kašičica soli 1 kafena kašičica suhog kvasca  50-70 gr svinjske masti Fil po želji :)  U principu, za izradu katmer pite, ja koristim svoje univerzalno tijesto za skoro sve pite koje pravim. Isprobavala sam mali milion kombinacija i nekako mi je ova varijanta najlakša, najjednostavnija i tijesto mi je uvijek

Neću više da kukam da nemam vremena, da kmečim i grintam što sam u burn out-u, nego ću samo fino i kulturno da sve vas koji ponekad provirujete na ovom blogu, priupitam: Gdje se prodaje vrijeme? :) Ne pitam koliko košta, samo recite mi gdje ga mogu naći, biti ću vam vječno zahvalna! :) Potrebno Tijesto 2 šolje od 200 ml, mlake vode 6 ravnih šolja od 200 ml, mekog pšeničnog brašna 2 supene kašike šećera 1 kafena kašičica soli 1 kafena kašičica suhog kvasca 250 gr. maslaca Nadjev 4 struka prase/poriluka/praziluka oko 300 gr slanog kravljeg ili ovčijeg sira malo ulja za dinstanje praziluka Postupak  Prvo napraviti nadjev. Praziluk dobro oprati pod tekućom vodom i dobro paziti da voda opere i one dijelove gdje se liske praziluka spajaju. Opran praziluk narezati na kolutiće, dodati malo soli i prodinstati ga na manju količinu ulja, tek toliko da omekša. So ovdje ima ulogu "omekšivaća", jer izvlači vodu, pa se praziluk zapravo dinsta u svojim sokovima. Na ohlađeni

Ова е рецепт со најмногу посети, од кога постоеше блогот, пред да влезе во хибернација. Преку 45.500 посети, ни сама не знам колку пати направен, споделен, изеден :) Го реобјавувам во оригинал, уште од времето кога за прв пат го направив, во септември, 2010 година. :) Mahmurna sam.. sve me boli, ne da mi se ništa raditi, a ponajmanje pričati s nekim.. Sinoć sam cugnula malo više crvenog vina, a kako dugo nisam pila, oduzela sam se od 3 čaše vina.. Damn! Nit piti više ne mogu... Bez obzira u kakvom sam stanju, djeca traže svoje. Ovdje je nekakav produženi vikend zbog Bajrama i ne radi se 4 dana, pa se sad ne mogu izvlačiti da nemam vremena da djeci spremam ono što najviše vole; tijesta. Još juče sam izvadila mljeveno meso iz zamrzivača, al nije mi se dalo praviti burek, nego sam pravila nešto drugo (turi-potpeči). A bome, jutros mi se nije dalo packati se u brašno i razvlačiti kore za pitu.. Procunjala sam po frižideru i našla kore.  Burek od gotovih kora spremljen na ovakav način prav

Staaaaaro, staro makedonsko jelo, poznato u Ohridskom kraju. Gjomleze, turi-potpeči, poparenica.. Ni ne sjećam se kada sam zadnji put jela ovo jelo. Sjećam se mama je znala nekad praviti "turi-potpeči" kada je pravila palačinke, a tada teflonske tave nisu bile, pa joj se tijesto zalijepi za tavu, a ona onda kaže: Jaoo palačinke mi nisu uspjele! I da spasi tijesto od bacanja, pravila bi turi-potpeči . :))) Nekad kasnije u životu, jela sam ga par puta u Sv. Naumu, na Ohridskom jezeru, ali mi se nije svidio.. previše gumenasto.  Neko turi-potpeči pravi sa jajima, neko bez jaja, neko stavlja sir između, a neko ga pravi sa dvije vrste brašna; pšenično i kukuruzno, pa naizmjenično slaže slojeve. Izvorno, peče se ispod sača ili kako makedonci kažu: pod vršnik, međutim sač nemam u kuhinji, pa mi je gornji grijač od rerne kakva-takva zamjena. Razmišljajući šta da djeci danas napravim za doručak, sjetila sam ga se :D Slojevi tijesta, pečeni pod grilom i još fini užički kajmak i domać

Obožavam pastrmajliju. Naša ljubav traje jako odavno, još od onda kada sam se u nju zaljubila na prvi....zalogaj! :) Mirisna, meka, a hrskava, topi se kada zubima zagrizem mekano tijesto natopljeno mesnim sokovima i gricnem hrskavu koricu s vana... Pastrmajlija je moje hedonističko utočište, raj za sva čula, a danas je bila i krasan završetak polu-ugodnog radnog dana. Pastrmajlija (negdje je zovu u makedonska pizza) je hljebno tijesto nadjeveno začinjenim kockicama mesa koje se peče u krušnoj peći.  Originalno i izvorno namjesto današnje svinjetine i takođe aktuelne piletine, pastrmajlija se nadjevala sušenom ovčetinom - pastrmom , pa odatle i taj naziv ove moje ljepotice. :) U Makedoniji, naaaaajjjpoznatije pastrmajlije su one iz Štipa, koje su svojevremeno bile opjevane i u nekim pjesmama, zatim veleške i svetinikolske pastrmajlije. U veleškim i svetinikolskim pastrmajlijama ide i jaje i/ili čak i sir, što je meni lično gastronomski heres i pastrmajliju sa jajetom ne volim nikako. M