Ovog puta nemam laku zadaću. Nije problem u kuhanju i jelima, već o tome kako da u par riječi opišete nekoga koga ustvari ne poznajete, a znate ga. :)
Zeznuti oksimoron, a? :)
Još od dana kada je Njen blog izabran za njuškanje povodom FBI igrice, ne prestajem vršljati po Njenim receptima. Gledam, čitam, oblizujem se, rastužim se i nasmijem se. Sve to u jednom blogu. :)
Na svom blog profilu je nabockala par riječi koje je opisuju: majka, supruga, sestra, tetka, prijateljica, profesorica.. I da uživa u svim tim ulogama :)
Dok sam se pripremala za ovaj post, saznala sam da postoji još jedan Njen kutak u koji, vjerujem ode da se odmori od svakodnevnih briga koje smaraju sve nas, obične ljude. :)
Iako je nikada nisam uživo srela, imam osjećaj da je poznajem dugo... Volim Njenu jednostavnost, divna jela koja, očito sa puno ljubavlju sprema za svoja dva mlađa i jednog starijeg momka :), volim kada sa nama podijeli recepte za neka starinska, pomalo zaboravljena jela...A, potpuno me je očarala onog trenutka kada je postavila video gdje sam vidjela čaroliju nastajanja pite. Pita, koju ja nikada neću moću napraviti onako kako je Ona pravi. :) I ono što nam je zajedničko, obje nas veže Konjic. Snježa je dugo živjela u Konjicu, a ja ga volim zbog toga što taj gradić ima nevjerovatnu dušu. I Neretvu koja protiče kroz njega i Boračko jezero koje plijeni svojom ljepotom. :)
Njen blog obiluje receptima i nimalo nije bilo lako šta izabrati iz njenog arsenala od nešto više od 200 recepata. Na slatkim sam mukama bila...
Na jedvite jade, odabrala sam tri recepta. Ne zato što nema se šta izabrati, naprotiv! Ali, obzirom da me vrijeme opet gazi, bojala sam se da neću stići da spremim sve ono što sam si zabilježila da ću skuhati.
Da ne duljim, da krenemo sa Rustikalnom slanom roladom.
Recept za ovu roladu je pronašla na nekom talijanskom sajtu i napravila je. Sprema se veoma brzo, nema nekih pravila šta ide u nadjev, a tijesto je fantastično. Svileno, glatko, mekano i elastično. Mast je zakon za tijesta. :)
Eh, da je citiram, "Jadnica, nije se stigla ni ohladiti, a već je nestala". :) E, tako je bilo i kod nas ovog jutra.
Ja sam za nadjev iskoristila gaudu i suhu slaninu. Uživancija i ponovit ćemo je opet. :)
Jučer smo za ručak uživali u Hrskavo pečenoj piletini. Malac je čitavo vrijeme dok sam spremala ručak, presjedio u kuhinji ispitujući me šta će mi onolika šerpa sa vodom i papir za pečenje, a rekla sam da ćemo jesti piletinu ;) Eeeeeeeeee kako mu je viličica otpala kada je vidio da sam "momački" stisla piletinu sa onom šerpom. Čak je palo i zezanje da sam mogla i krompir da skuham u šerpi, dok se ispod peče ona piletina sa diiivnom hrskavom kožicom.
Svidio mi se ovaj način prženja piletine, jer ona šerpa sa vodom odozgo, ne da` piletini da se skupi. Kožica postaje reš pečena i divno hrskava. I opet, pun pogodak! :)
Za desert smo se sladili sa njenim Salnjacima. Moram da priznam da ih nikada u životu nisam jela, niti pravila i veoma sam zadovoljna kako su mi ispali. Tijesto je prhko, prhko i u kombinaciji sa pekmezom od jagoda i cvijetova zove, fantastično! Djeca su mrmala čitavo poslijepodne! :) Prava starinska, zimska poslastica.
O holesterolu nećemo. Ovaj post nije o zdravlju, nego o uživanju! :)
Snježo, hvala ti puno što si nam omogućila da ovaj vikend uživamo u tvojim jelima. Želim da znaš, da iako ne ostavim svaki put komentar na tvojim receptima, sa guštom pročitam sve što natipkaš i objaviš. :)
U bookmark-u su mi ostala još Jaja Josephine, Gianduia, Carbonada na flamanski i Borine kocke. :)
Kao što se vidi, imam još "posla" da završim. :)
Коментари
Постави коментар