Македонка во Шведска

Ja ne znam kako je kod vas, ali ovdje se pržimo kao da smo u Sahari. Dobro sad, nije baš, baš kao u Sahari, ali je dovoljno toplo da ti se siva masa u glavi pretvori u kašu. I opet, ko o čemu, ja o kukanju. Pa zato i ovaj blog služi. Da kukam! I haman postove pišem samo kada mi se kuka. :D :D :D Napisah već ranije da sam bila na godišnjem i da sam zamal` dušu ispustila od silnog čišćenja i prevrtanja svakog kvadratića stana u kojem živimo. I taman se ja nekako skockam i čekam da se mladunac broj 1 vrati kući poslije dva mjeseca izbivanja, a s njim dolazi i moja mama, kad ono, "Ne liježi vraže!". Vlasnik našeg iznajmljenog stana odjednom odluči da je vrijeme da se kupatilo renovira. (/&%$#"$%&/()=)(/&%$%&/()=)(/&%$#$%&/()=?=)(/&%$#"#$%&/()=?*=)(/&%$#"#$%&/()= Pa kud ćeš sad, sunce li mu šareno!?!?! Em sam se sredila i očistila ko čojk, em mi je puna kuća što ljudi, što pasa, em je vrućina, pa smo bez vode, em.... Pas ma

Mda. Toliko toga se desilo dok me nije bilo na blogu, da ne znam odakle bih krenula... Možda odavde.. Jel se iko sjeća ovog crvuljka? :) Evo je sada, nekih šest mjeseci kasnije. Raste i polako se pretvara u pravu ljepoticu. Moja ljubimica, Brita. Kako već od ranije imamo Charlija, bilo je upitno šta ćemo kada Brita spolno sazrije...mislim da već prije napisah da će onda Charlijeva jaja biti kolateralna šteta. :DDDD I bi tako...ali ova naša, zapravo moja "surova" odluka, zamalo ga je koštala života. I mog naravno.   Prošlog ljeta, prije nego što sam mu ošišala divnu, mekanu grivu... Negdje krajem juna smo odveli Charlija na kastraciju. Prije toga se fino raspitali, gdje, šta, kako i odluka je pala na neku privatnu vet kliniku udaljenu od Tuzle nekih sat i po vožnje autom. Sama operacija je prošla veoma brzo i bez nekakvih komplikacija, osim što sam se prepala kada je bio anesteziran. Rana čista, dva končića, ma milina rekoh sebi, ovo će proći brzo i bez ikakvih problema.