Македонка во Шведска

Nedavno sam isprobala DaSilvin Ibro, jer mi se zaista dopao način na koji je bio napisan recept. Inače, nekakav sličan recept se povlačio po Kulki i ranije, ali meni se nije nešto svidio što se tiče sastojaka, pa ga stoga nisam ni pravila, iako je jedno vrijeme bio hit, pa se masovno pojavljivao u sektoru sa slikama :) :) U biti to nije ništa drugo nego mramorni kolač, samo je razlika u načinu "slaganja" tijesta. Danas sam ga malo prokomentarisala sa svojom prijateljicom uz kaficu, pa sam malo kasnije švrljala po netu da vidim ima li nešto različitije od DaSilvinog recepta. Našla sam nešto koje sam zatim malo promijenila po svom i evo još jednog hibrida koji je izašao iz kuhinjice :) Potrebno 4 jaja 150 gr kristal šećera 150 gr otopljenog maslaca (ne ulja) 150 ml mlijeka 1 kašika ekstrakt vanilije 3 kašike kakaa  u prahu 1 kesica praška za pecivo (ili 3 ravne kašičice istog) 300 gr brašna (ja sam koristila oštro brašno) Glazura (opcionalno) 2 kašike džema (ja sa

Obožavam pastrmajliju. Naša ljubav traje jako odavno, još od onda kada sam se u nju zaljubila na prvi....zalogaj! :) Mirisna, meka, a hrskava, topi se kada zubima zagrizem mekano tijesto natopljeno mesnim sokovima i gricnem hrskavu koricu s vana... Pastrmajlija je moje hedonističko utočište, raj za sva čula, a danas je bila i krasan završetak polu-ugodnog radnog dana. Pastrmajlija (negdje je zovu u makedonska pizza) je hljebno tijesto nadjeveno začinjenim kockicama mesa koje se peče u krušnoj peći.  Originalno i izvorno namjesto današnje svinjetine i takođe aktuelne piletine, pastrmajlija se nadjevala sušenom ovčetinom - pastrmom , pa odatle i taj naziv ove moje ljepotice. :) U Makedoniji, naaaaajjjpoznatije pastrmajlije su one iz Štipa, koje su svojevremeno bile opjevane i u nekim pjesmama, zatim veleške i svetinikolske pastrmajlije. U veleškim i svetinikolskim pastrmajlijama ide i jaje i/ili čak i sir, što je meni lično gastronomski heres i pastrmajliju sa jajetom ne volim nikako. M

Juče je maleni imao priredbu povodom Dana njegove škole. Čitav dan sam bila u nekakvoj žurbi i jeedva sam se ubijedila da se pokrenem i odem na mjesto događaja. Samo obilježavanje je bilo katastrofa, barem što se organizacije tiče. Loše ozvučenje, prašnjave stolice, polupazna sala koja se dodatno praznila svaki put kada bi roditelji djece koja su završila svoju tačku, odlazili. Stisla sam zube i za ljubav svog djeteta muški izdržala do kraja. Pri kraju mi se program čak i svidio :) Elem, konačno su kerefeke završile i krenemo ja i mališa kući pješice. Vani gužva, djece na svakom koraku koja se provlače pored automobila parkiranih na trotoaru. Ispred nas je išlo par dječaka iz mališinog razreda, žurili su da se utrpaju u neko auto. I, uđoše sva djeca, a samo jedan maleni dječačić zbunjeno ostade ispred zalupljenih vrata od auta.  "Kako ću sada da se vratim kući" šapnuo je sebi u brk. "Mama, ostavili su D., a on ne zna put do svoje kuće!" Mene najviše od svega na svij