Македонка во Шведска

  Ovog puta nemam laku zadaću. Nije problem u kuhanju i jelima, već o tome kako da u par riječi opišete nekoga koga ustvari ne poznajete, a znate ga. :) Zeznuti oksimoron, a? :) Još od dana kada je Njen blog izabran za njuškanje povodom FBI igrice, ne prestajem vršljati po Njenim receptima. Gledam, čitam, oblizujem se, rastužim se i nasmijem se. Sve to u jednom blogu. :) Na svom blog profilu je nabockala par riječi koje je opisuju: majka, supruga, sestra, tetka, prijateljica, profesorica.. I da uživa u svim tim ulogama :) Dok sam se pripremala za ovaj post, saznala sam da postoji još jedan Njen kutak u koji, vjerujem ode da se odmori od svakodnevnih briga koje smaraju sve nas, obične ljude. :) Iako je nikada nisam uživo srela, imam osjećaj da je poznajem dugo... Volim Njenu jednostavnost, divna jela koja, očito sa puno ljubavlju sprema za svoja dva mlađa i jednog starijeg momka :), volim kada sa nama podijeli recepte za neka starinska, pomalo zaboravljena jela...A, potpuno me je

Ljudsko ponašanje mi nije strano. Osim što sam se njime bavila u toku svog školovanja, bavim se i sada u okvirima svog posla. Svjesni smo da živimo u novoj eri koja sa sobom donosi obilje novih tehnologija i ostalih kerefeka. A sa time i pošast novog doba; socijalnom alijenacijom. Moj stariji sin je i kao uhvatio nešto od onog vremena kada su se djeca igrala - napolju. Mlađi sin je čini mi se ostao zakinut za tu blagodat. Igra se on sa svojim vršnjacima i svaki da komunicira s njima, ali to napolje je više postao kao nekakav raritet. Ne tako davno me je ostavio sa vilicom do poda kada mi je rekao da on mora za računarom da pita druga za neku zadaću. Na moje pitanje zašto ga jednostavno ne pozove telefonom, odgovorio mi je da niko od njegovih prijatelja nema razmijenjen broj telefona, već facebook naloga i da oni tako komuniciraju. Jebem li mu miša, rekoh sebi u brk, pa zar je dotle došlo? Ne znam kako vi doživljavate ovu virtuelnu komunikaciju, socijalne mreže, forumi... Ja sam se pri

Neki ih zovu knedle, neki gomboce. Ili je pravi naziv gomboče? Pomozite mi, ne znam. :) Jednom sam ih probala, jako davno i nisu mi se svidjele. Nimalo. I ja im više nikada nisam dala šansu i potpuno sam zaboravila na njih sve do prije nekog vremena kada su se na jednom forumu stalno počele spominjati. I reših da im dam još jednu šansu. E, al sad koji recept odabrati u moru varijacija na temu knedle sa šljivama? Mali milion opcija, a vi ustvari ne znate koji recept da odaberete, jer ne znate da prepoznate "ono pravo". Zbrda, zdola, napravih ove. Potrebno 500 gr brašnjavog krompira (bijelog) 250 gr glatkog brašna (kod mene Tip 500) 50 gr maslaca 1 jaje 1/2 kesice praška za pecivo 12 manjih šljiva I još 50 gr maslaca krušne mrvice (kod mene 1 1/2 šolja od 200 ml.) kristal šećer (kod mene smeđi, 1 šolja od 200 ml) vanilin šećer (ja stavila 2 kesice) cimet (ja stavila 1 malu kesicu) Postupak Krompir sam skuhala u ljusci, prelila ga hladnom vodom, ogulila i dok je j

Nema ga boljeg. Možda zato što smo ja i brat odrasli uz ovaj pekmez ili zato što je stvarno ekstra dobar. Neuobičajen je, jer nije maziv, nikad ga nismo jeli sa hljebom, već smo mackali kašičicama. :))))) Moja se djeca takođe slade tako. :) Mama ga više ne pravi, kaže nema za koga, ali ja nastavljam sa tradicijom; greota je da mi djeca odrastu bez sjećanja na ovu divotu. Doduše, godinama sam ga malo promijenila, ali je generalno koncept ostao isti. Mama ga je pravila bez grožđica, vanilije i ruma. Ona je dodavala kašiku-dvije tamnog vinskog sirćeta. Ja sam ga par godina zaredom pravila sa dodatkom čokolade, a u zadnje vrijeme samo i isključivo ovu varijantu. I mislim da mu ne treba mu mnogo uvertire. Kao i za sve fine stvari, riječi ponekad budu suvišne. Potrebno (količine prilagoditi prema vlastitim željama) 2 kg crnih šljiva 100 gr suhog grožđa 700 gr smeđeg šećera (ja koristila Cassonade) sjemenke od 1 štapića vanilije 2 supene kašike cimeta u prahu rum Postupak Šljive o

Kasno ljeto..volim ga samo zato što sunce ne prži tako da ti mozak uzavri. Dozrijevaju šljive, grožđe, crvene paprike za ajvar i razne povrćke za turšiju. Do prije nekoliko godina sam redovno kiselila razno povrće za zimu. Nema čega nije bilo; od kiselog kupusa, do zelenih paradajzića, karfiola, mrkve, krastavaca, pa i maaaleckih dinja i lubenica. Kako to moja djeca slabo ili nikako ne jedu, prestala sam i praviti. Od tih kiselica jedino vole cveklu i krastavce.  Sa cveklom još nisam počela, ali sam zato sa krastavcima završila. :) I evo ga recept. Jednostavan, a krastavci su stvarno super! Zapisala sam ga odavno, iz mamine bilježnice i od tada, samo taj i nijedan drugi. Neću da mijenjam nešto što valja. Što bi? Potrebno Ovdje nema mjerenja u gramovima. Mjere su date za jednu teglu zapremnine 800 gr: 6 supenih kašika bijelog alkoholnog sirćeta 1 supena kašika soli (budite pažljivi, jer svaka so ne soli isto!) 1 supena kašika običnog bijelog kristal šećera začini po želji. Ja sam

Ja ne znam kako je kod vas, ali ovdje se pržimo kao da smo u Sahari. Dobro sad, nije baš, baš kao u Sahari, ali je dovoljno toplo da ti se siva masa u glavi pretvori u kašu. I opet, ko o čemu, ja o kukanju. Pa zato i ovaj blog služi. Da kukam! I haman postove pišem samo kada mi se kuka. :D :D :D Napisah već ranije da sam bila na godišnjem i da sam zamal` dušu ispustila od silnog čišćenja i prevrtanja svakog kvadratića stana u kojem živimo. I taman se ja nekako skockam i čekam da se mladunac broj 1 vrati kući poslije dva mjeseca izbivanja, a s njim dolazi i moja mama, kad ono, "Ne liježi vraže!". Vlasnik našeg iznajmljenog stana odjednom odluči da je vrijeme da se kupatilo renovira. (/&%$#"$%&/()=)(/&%$%&/()=)(/&%$#$%&/()=?=)(/&%$#"#$%&/()=?*=)(/&%$#"#$%&/()= Pa kud ćeš sad, sunce li mu šareno!?!?! Em sam se sredila i očistila ko čojk, em mi je puna kuća što ljudi, što pasa, em je vrućina, pa smo bez vode, em.... Pas ma

Mda. Toliko toga se desilo dok me nije bilo na blogu, da ne znam odakle bih krenula... Možda odavde.. Jel se iko sjeća ovog crvuljka? :) Evo je sada, nekih šest mjeseci kasnije. Raste i polako se pretvara u pravu ljepoticu. Moja ljubimica, Brita. Kako već od ranije imamo Charlija, bilo je upitno šta ćemo kada Brita spolno sazrije...mislim da već prije napisah da će onda Charlijeva jaja biti kolateralna šteta. :DDDD I bi tako...ali ova naša, zapravo moja "surova" odluka, zamalo ga je koštala života. I mog naravno.   Prošlog ljeta, prije nego što sam mu ošišala divnu, mekanu grivu... Negdje krajem juna smo odveli Charlija na kastraciju. Prije toga se fino raspitali, gdje, šta, kako i odluka je pala na neku privatnu vet kliniku udaljenu od Tuzle nekih sat i po vožnje autom. Sama operacija je prošla veoma brzo i bez nekakvih komplikacija, osim što sam se prepala kada je bio anesteziran. Rana čista, dva končića, ma milina rekoh sebi, ovo će proći brzo i bez ikakvih problema.

Ovo je veoma stari način slaganja/preklapanja tijesta koji na kraju rezultira divnom, razlistanom katmer pitom. :) Katmer na turskom znači karanfil ( Dianthus barbatus ) i naziv u potpunosti joj odgovara jer sam način kako se kora reže na trake, podsjeća na cvijet turskog karanfila.  Turski karanfil (Dianthus barbatus ) (slika je preuzeta sa Interneta) Priprema je veoma jednostavna, jedino je potrebno nešto više vremena da se napravi. Vjerujem da ćete zaboraviti na sve muke pripreme, onog trenutka kada zagrizete u mekano, mirisno tijesto. :) Potrebno Tijesto 2 šolje od 200 ml, mlake vode 6 ravnih šolja od 200 ml, mekog pšeničnog brašna 2 supene kašike šećera 1 kafena kašičica soli 1 kafena kašičica suhog kvasca  50-70 gr svinjske masti Fil po želji :)  U principu, za izradu katmer pite, ja koristim svoje univerzalno tijesto za skoro sve pite koje pravim. Isprobavala sam mali milion kombinacija i nekako mi je ova varijanta najlakša, najjednostavnija i tijesto mi je uvijek