Македонка во Шведска

Ja ne znam kako je kod vas, ali ovdje se pržimo kao da smo u Sahari. Dobro sad, nije baš, baš kao u Sahari, ali je dovoljno toplo da ti se siva masa u glavi pretvori u kašu. I opet, ko o čemu, ja o kukanju. Pa zato i ovaj blog služi. Da kukam! I haman postove pišem samo kada mi se kuka. :D :D :D Napisah već ranije da sam bila na godišnjem i da sam zamal` dušu ispustila od silnog čišćenja i prevrtanja svakog kvadratića stana u kojem živimo. I taman se ja nekako skockam i čekam da se mladunac broj 1 vrati kući poslije dva mjeseca izbivanja, a s njim dolazi i moja mama, kad ono, "Ne liježi vraže!". Vlasnik našeg iznajmljenog stana odjednom odluči da je vrijeme da se kupatilo renovira. (/&%$#"$%&/()=)(/&%$%&/()=)(/&%$#$%&/()=?=)(/&%$#"#$%&/()=?*=)(/&%$#"#$%&/()= Pa kud ćeš sad, sunce li mu šareno!?!?! Em sam se sredila i očistila ko čojk, em mi je puna kuća što ljudi, što pasa, em je vrućina, pa smo bez vode, em.... Pas ma

Mda. Toliko toga se desilo dok me nije bilo na blogu, da ne znam odakle bih krenula... Možda odavde.. Jel se iko sjeća ovog crvuljka? :) Evo je sada, nekih šest mjeseci kasnije. Raste i polako se pretvara u pravu ljepoticu. Moja ljubimica, Brita. Kako već od ranije imamo Charlija, bilo je upitno šta ćemo kada Brita spolno sazrije...mislim da već prije napisah da će onda Charlijeva jaja biti kolateralna šteta. :DDDD I bi tako...ali ova naša, zapravo moja "surova" odluka, zamalo ga je koštala života. I mog naravno.   Prošlog ljeta, prije nego što sam mu ošišala divnu, mekanu grivu... Negdje krajem juna smo odveli Charlija na kastraciju. Prije toga se fino raspitali, gdje, šta, kako i odluka je pala na neku privatnu vet kliniku udaljenu od Tuzle nekih sat i po vožnje autom. Sama operacija je prošla veoma brzo i bez nekakvih komplikacija, osim što sam se prepala kada je bio anesteziran. Rana čista, dva končića, ma milina rekoh sebi, ovo će proći brzo i bez ikakvih problema.

Ovo je veoma stari način slaganja/preklapanja tijesta koji na kraju rezultira divnom, razlistanom katmer pitom. :) Katmer na turskom znači karanfil ( Dianthus barbatus ) i naziv u potpunosti joj odgovara jer sam način kako se kora reže na trake, podsjeća na cvijet turskog karanfila.  Turski karanfil (Dianthus barbatus ) (slika je preuzeta sa Interneta) Priprema je veoma jednostavna, jedino je potrebno nešto više vremena da se napravi. Vjerujem da ćete zaboraviti na sve muke pripreme, onog trenutka kada zagrizete u mekano, mirisno tijesto. :) Potrebno Tijesto 2 šolje od 200 ml, mlake vode 6 ravnih šolja od 200 ml, mekog pšeničnog brašna 2 supene kašike šećera 1 kafena kašičica soli 1 kafena kašičica suhog kvasca  50-70 gr svinjske masti Fil po želji :)  U principu, za izradu katmer pite, ja koristim svoje univerzalno tijesto za skoro sve pite koje pravim. Isprobavala sam mali milion kombinacija i nekako mi je ova varijanta najlakša, najjednostavnija i tijesto mi je uvijek

Neću više da kukam da nemam vremena, da kmečim i grintam što sam u burn out-u, nego ću samo fino i kulturno da sve vas koji ponekad provirujete na ovom blogu, priupitam: Gdje se prodaje vrijeme? :) Ne pitam koliko košta, samo recite mi gdje ga mogu naći, biti ću vam vječno zahvalna! :) Potrebno Tijesto 2 šolje od 200 ml, mlake vode 6 ravnih šolja od 200 ml, mekog pšeničnog brašna 2 supene kašike šećera 1 kafena kašičica soli 1 kafena kašičica suhog kvasca 250 gr. maslaca Nadjev 4 struka prase/poriluka/praziluka oko 300 gr slanog kravljeg ili ovčijeg sira malo ulja za dinstanje praziluka Postupak  Prvo napraviti nadjev. Praziluk dobro oprati pod tekućom vodom i dobro paziti da voda opere i one dijelove gdje se liske praziluka spajaju. Opran praziluk narezati na kolutiće, dodati malo soli i prodinstati ga na manju količinu ulja, tek toliko da omekša. So ovdje ima ulogu "omekšivaća", jer izvlači vodu, pa se praziluk zapravo dinsta u svojim sokovima. Na ohlađeni

Danas sam na poslu odnijela ove kuglice koje ovako, nepravilnog oblika i uvaljani u čokoladu u prahu podsjećaju na tartufe i ostavila ih u kuhinjici sa  porukom: "Izvolele".    Ko uspije odgonetnuti koja se mistična namirnica skriva u ovim kuglicama, dobija prigodan dar. Izvolele, pogađajte! :))))))) Kada je došlo vrijeme pauze, sišla sam u kuhinjici da vidim šta se dešava. Komentara, pogađanja,  međutim niko nije uspio potrefiti. Bilo je nagađanja da je mljeveni keks, kikiriki, i ne znam ni ja šta već,ali niko živ se nije sjetio da su ove slasne kuglice napravljene od jednog običnog, najobičnijeg graha! :)))) Obzirom na to da su ovaj mjesec u centru pažnje namirnice grah/sočivo/bob, po želji domaćice nam Tanje , a sve to fino upakovano i u sklopu blog igrice "Ajme, koliko nas je!" koju je osmislila Monsoon sa bloga Dalmacija Down Under , predstavljam vam svoje mistične tartufe. Iskreno, htjedoh ja praviti jednu torticu (kasato torta) koja u sebi ima kuhani i pa

Мори Мацо, каракацо, кај си била? Воденица. Што си папала? Топеница. Камо мене? Нема тебе! Пис мацо, мацо! :))))) Ovo je stara pjesmica iz mog djetinjstva. Baš kao i ovo prastaro jelo. Prosto, jednostavno, seljačko, zasitno, ukusno, hrskavo, a mekano i sočno. :) Jednom riječju, Topenica! Volim ova stara jela. Imaju mi nekakav poseban štih, bude lijepe uspomene na neke rijetke sretne trenutke u djetinjstvu. :) I dozivaju mi mirise iz bakine kuhinje. :) Danas sam na poslu dobila komentar od jedne saradnice da je pravila onu moju Jeleninu proju i Kukuruzne piroške i da su joj: - onako, ništa posebno. :) Možda se žena razočarala jer je očekivala Bog zna šta?! :)))) Neke ultra super fascinantne, neodoljive, spešl posebne recepte?! :)))))) No way Hose! :D Buni me ta miskoncepcija postojanja ovog mog ispusnog ventila. Da, da, moj bijeg od stresa, mučnih situacija i svega negativnog koje mi se nakuplja i koje škodi mom zdravlju. Kako i u samom uvodu, u  mom profilu piše da je ovo moj dn

Piroške, piroške...ne znam za vašu djecu ali ih moja, tamane! :) Nebitno čime su punjene: sa mljevenim mesom, sa sirom, sa eurokremom, sa špinatom i sirom,  sa goudom i šunkom.. ma mogu nabrajati do besvijesti. :) Jednostavno ih vole. E sad, kako se piroške prže u dubokom ulju, nije baš poželjno jesti ih stalno, pa izbjegavam ih spremati često. Nekako u zadnjih nekoliko godina više pribjegavam pečenju u odnosu na prženju u dubokoj masnoći. Harm reduction , što bi rekli u mojoj struci :D I da nije bila Mihaela sa ovom njenom kukuruznom temom, ne bi ih ni pravila :)  Elem, recept za ove piroške je jako jednostavan, da jednostavniji ne može biti. Nema preciznih mjerenja i milion namirnica, a opet je rezultat mirisan i oksimoronski hrskavo mekan :)  Gledajući vaše blogove da vidim šta ste radile u vezi ovomjesečne teme i razmišljajući šta da napravim, a da ne bude isto, sjetila sam ih se iako sam ih zadnji put jela kada sam išla u osnovnu školu! :D Moja mama ih je znala raditi meni i brat