Пређи на главни садржај

Постови

Katmer pita

Ovo je veoma stari način slaganja/preklapanja tijesta koji na kraju rezultira divnom, razlistanom katmer pitom. :) Katmer na turskom znači karanfil ( Dianthus barbatus ) i naziv u potpunosti joj odgovara jer sam način kako se kora reže na trake, podsjeća na cvijet turskog karanfila.  Turski karanfil (Dianthus barbatus ) (slika je preuzeta sa Interneta) Priprema je veoma jednostavna, jedino je potrebno nešto više vremena da se napravi. Vjerujem da ćete zaboraviti na sve muke pripreme, onog trenutka kada zagrizete u mekano, mirisno tijesto. :) Potrebno Tijesto 2 šolje od 200 ml, mlake vode 6 ravnih šolja od 200 ml, mekog pšeničnog brašna 2 supene kašike šećera 1 kafena kašičica soli 1 kafena kašičica suhog kvasca  50-70 gr svinjske masti Fil po želji :)  U principu, za izradu katmer pite, ja koristim svoje univerzalno tijesto za skoro sve pite koje pravim. Isprobavala sam mali milion kombinacija i nekako mi je ova varijanta najlakša, najjednostavnija i tijesto mi je uvijek

Gdje se prodaje vrijeme? :)

Neću više da kukam da nemam vremena, da kmečim i grintam što sam u burn out-u, nego ću samo fino i kulturno da sve vas koji ponekad provirujete na ovom blogu, priupitam: Gdje se prodaje vrijeme? :) Ne pitam koliko košta, samo recite mi gdje ga mogu naći, biti ću vam vječno zahvalna! :) Potrebno Tijesto 2 šolje od 200 ml, mlake vode 6 ravnih šolja od 200 ml, mekog pšeničnog brašna 2 supene kašike šećera 1 kafena kašičica soli 1 kafena kašičica suhog kvasca 250 gr. maslaca Nadjev 4 struka prase/poriluka/praziluka oko 300 gr slanog kravljeg ili ovčijeg sira malo ulja za dinstanje praziluka Postupak  Prvo napraviti nadjev. Praziluk dobro oprati pod tekućom vodom i dobro paziti da voda opere i one dijelove gdje se liske praziluka spajaju. Opran praziluk narezati na kolutiće, dodati malo soli i prodinstati ga na manju količinu ulja, tek toliko da omekša. So ovdje ima ulogu "omekšivaća", jer izvlači vodu, pa se praziluk zapravo dinsta u svojim sokovima. Na ohlađeni

Mistični tartufi

Danas sam na poslu odnijela ove kuglice koje ovako, nepravilnog oblika i uvaljani u čokoladu u prahu podsjećaju na tartufe i ostavila ih u kuhinjici sa  porukom: "Izvolele".    Ko uspije odgonetnuti koja se mistična namirnica skriva u ovim kuglicama, dobija prigodan dar. Izvolele, pogađajte! :))))))) Kada je došlo vrijeme pauze, sišla sam u kuhinjici da vidim šta se dešava. Komentara, pogađanja,  međutim niko nije uspio potrefiti. Bilo je nagađanja da je mljeveni keks, kikiriki, i ne znam ni ja šta već,ali niko živ se nije sjetio da su ove slasne kuglice napravljene od jednog običnog, najobičnijeg graha! :)))) Obzirom na to da su ovaj mjesec u centru pažnje namirnice grah/sočivo/bob, po želji domaćice nam Tanje , a sve to fino upakovano i u sklopu blog igrice "Ajme, koliko nas je!" koju je osmislila Monsoon sa bloga Dalmacija Down Under , predstavljam vam svoje mistične tartufe. Iskreno, htjedoh ja praviti jednu torticu (kasato torta) koja u sebi ima kuhani i pa

Topenica

Мори Мацо, каракацо, кај си била? Воденица. Што си папала? Топеница. Камо мене? Нема тебе! Пис мацо, мацо! :))))) Ovo je stara pjesmica iz mog djetinjstva. Baš kao i ovo prastaro jelo. Prosto, jednostavno, seljačko, zasitno, ukusno, hrskavo, a mekano i sočno. :) Jednom riječju, Topenica! Volim ova stara jela. Imaju mi nekakav poseban štih, bude lijepe uspomene na neke rijetke sretne trenutke u djetinjstvu. :) I dozivaju mi mirise iz bakine kuhinje. :) Danas sam na poslu dobila komentar od jedne saradnice da je pravila onu moju Jeleninu proju i Kukuruzne piroške i da su joj: - onako, ništa posebno. :) Možda se žena razočarala jer je očekivala Bog zna šta?! :)))) Neke ultra super fascinantne, neodoljive, spešl posebne recepte?! :)))))) No way Hose! :D Buni me ta miskoncepcija postojanja ovog mog ispusnog ventila. Da, da, moj bijeg od stresa, mučnih situacija i svega negativnog koje mi se nakuplja i koje škodi mom zdravlju. Kako i u samom uvodu, u  mom profilu piše da je ovo moj dn

Kukuruzne piroške

Piroške, piroške...ne znam za vašu djecu ali ih moja, tamane! :) Nebitno čime su punjene: sa mljevenim mesom, sa sirom, sa eurokremom, sa špinatom i sirom,  sa goudom i šunkom.. ma mogu nabrajati do besvijesti. :) Jednostavno ih vole. E sad, kako se piroške prže u dubokom ulju, nije baš poželjno jesti ih stalno, pa izbjegavam ih spremati često. Nekako u zadnjih nekoliko godina više pribjegavam pečenju u odnosu na prženju u dubokoj masnoći. Harm reduction , što bi rekli u mojoj struci :D I da nije bila Mihaela sa ovom njenom kukuruznom temom, ne bi ih ni pravila :)  Elem, recept za ove piroške je jako jednostavan, da jednostavniji ne može biti. Nema preciznih mjerenja i milion namirnica, a opet je rezultat mirisan i oksimoronski hrskavo mekan :)  Gledajući vaše blogove da vidim šta ste radile u vezi ovomjesečne teme i razmišljajući šta da napravim, a da ne bude isto, sjetila sam ih se iako sam ih zadnji put jela kada sam išla u osnovnu školu! :D Moja mama ih je znala raditi meni i brat

Brzi burek

Ова е рецепт со најмногу посети, од кога постоеше блогот, пред да влезе во хибернација. Преку 45.500 посети, ни сама не знам колку пати направен, споделен, изеден :) Го реобјавувам во оригинал, уште од времето кога за прв пат го направив, во септември, 2010 година. :) Mahmurna sam.. sve me boli, ne da mi se ništa raditi, a ponajmanje pričati s nekim.. Sinoć sam cugnula malo više crvenog vina, a kako dugo nisam pila, oduzela sam se od 3 čaše vina.. Damn! Nit piti više ne mogu... Bez obzira u kakvom sam stanju, djeca traže svoje. Ovdje je nekakav produženi vikend zbog Bajrama i ne radi se 4 dana, pa se sad ne mogu izvlačiti da nemam vremena da djeci spremam ono što najviše vole; tijesta. Još juče sam izvadila mljeveno meso iz zamrzivača, al nije mi se dalo praviti burek, nego sam pravila nešto drugo (turi-potpeči). A bome, jutros mi se nije dalo packati se u brašno i razvlačiti kore za pitu.. Procunjala sam po frižideru i našla kore.  Burek od gotovih kora spremljen na ovakav način prav

Тuri - potpeči/poparenica....

Staaaaaro, staro makedonsko jelo, poznato u Ohridskom kraju. Gjomleze, turi-potpeči, poparenica.. Ni ne sjećam se kada sam zadnji put jela ovo jelo. Sjećam se mama je znala nekad praviti "turi-potpeči" kada je pravila palačinke, a tada teflonske tave nisu bile, pa joj se tijesto zalijepi za tavu, a ona onda kaže: Jaoo palačinke mi nisu uspjele! I da spasi tijesto od bacanja, pravila bi turi-potpeči . :))) Nekad kasnije u životu, jela sam ga par puta u Sv. Naumu, na Ohridskom jezeru, ali mi se nije svidio.. previše gumenasto.  Neko turi-potpeči pravi sa jajima, neko bez jaja, neko stavlja sir između, a neko ga pravi sa dvije vrste brašna; pšenično i kukuruzno, pa naizmjenično slaže slojeve. Izvorno, peče se ispod sača ili kako makedonci kažu: pod vršnik, međutim sač nemam u kuhinji, pa mi je gornji grijač od rerne kakva-takva zamjena. Razmišljajući šta da djeci danas napravim za doručak, sjetila sam ga se :D Slojevi tijesta, pečeni pod grilom i još fini užički kajmak i domać